Spina bifida

Spina bifida
Ilustracija: dijete sa spina bifida
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10Q05, Q76.0
ICD-9741, 756.17
OMIM182940
DiseasesDB12306
eMedicineorthoped/557
MeSH[http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2008/MB_cgi?mode=&term=Spina+Bifida&field=entry#TreeC10.500.680.800

Spina bifida je urođena malformacija u kojoj postoji nepotpuno zatvaranje nervne cijevi na kraju prvog mjeseca embrionskog života i nakon toga, nepotpuno zatvaranje zadnjeg kičmenog pršljena.[3] Meningokila i mijelomeningokila mogu se grupirati kao spina bifida cystica.[4][5] Skrivena nema ili ima samo blage znakove, koji mogu uključivati dlakave mrlje, rupicu u kičmi, tamnu mrlju ili oteklinu na leđima na mjestu pukotine u kičmi. Mijelomeningokila, poznata i kao otvorena spina bifida, najteži je oblik. Problemi povezani s ovim oblikom uključuju slabu sposobnost hodanja, oštećenu funkciju mjehura ili kontrole crijeva, nakupljanje tekućine u mozgu (hidrocefalus), te poremećaje kao što su vezana leđna moždina i alergija na lateks. Problemi u učenju su relativno neuobičajeni.[6] Glavni uzrok spine bifide je nedostatak folne kiseline u majke tokom mjeseci prije trudnoće i u sljedeća tri mjeseca, iako postoji 5% slučajeva čiji uzrok nije poznat. Dosadašnja istraživanja naglašavaju da spina bifida nema nasljednu komponentu. Ono što bi se naslijedilo bile bi materinske poteškoće u obradi folne kiseline, što se javlja u vrlo malo slučajeva.Također je pronađeno da osoba sa spina bifidom neće nužno imati djecu s istom invalidnošću. To je hronična malformacija; s njom se živi od rođenja sve do smrti. U zavisnosti od povrede kičmene moždine, može biti veće ili manje oštećenje. Što je veća povreda kičme, veća je šteta, što može uzrokovati nesposobnost hodanja. Također može uticati i na različite dijelove tijela, kao što su kosti, tetive, zglobovi, mokračni i probavni organi. Većina pogođenih zavisi od intermitentnog ispitivanja svaka 3 sata. Ova činjenica je zbog toga što zahvaćeni neurogeni mjehur može imati dva tipa: onaj koji zadržava tekućine i može uticati na druge organe (bubrege, mokraćovode i druge) i nije u mogućnosti izbaciti sav urin sam po sebi, pa bi mu trebala isprekidana sonda ili mjehur koji prihvata sve tekućine, kada ne bude u stanju imati kontrolu nad tim. Budući da se radi o malformaciji kičme, može doći do oštećenja cerebrospinalne tekućine, a moguće je i da će novorođenče odrasti s hidrocefalusom (glava je veća nego inače zbog zadržavanja navedene tekućine). Danas postoje udruženja odgovorna za poboljšanje stanja osoba s ovim invaliditetom na osnovu tretmana koji su im potrebni, poput sondi.

  1. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom ReferenceB
  2. ^ "Spina Bifida Fact Sheet | National Institute of Neurological Disorders and Stroke". www.ninds.nih.gov. 9. 5. 2017. Pristupljeno 30. 3. 2018.
  3. ^ "Spina Bifida: Condition Information". 30. 11. 2012. Arhivirano s originala, 18. 5. 2015.
  4. ^ Ferri, Fred F. (2016). Ferri's Clinical Advisor 2017: 5 Books in 1 (jezik: engleski). Elsevier Health Sciences. str. 1188.e2. ISBN 9780323448383.
  5. ^ Deming, Laura (2011). Pediatric life care planning and case management (2nd izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. str. 392. ISBN 9781439803585.
  6. ^ "Are there disorders or conditions associated with spina bifida?". 30. 11. 2012. Arhivirano s originala, 18. 5. 2015. Pristupljeno 8. 5. 2015.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne